Vijeće Apelacionog odjeljenja Suda BiH je 28.5.2026., nakon održanog pretresa u krivičnom predmetu protiv optuženog Ramiza Durakovića, donijelo drugostepenu presudu kojom je optuženi Ramiz Duraković, na osnovu odredbe člana 284. tačka c) ZKPBiH, oslobođen od optužbe, jer nije dokazano da je radnjama opisanim u izreci presude počinio krivično djelo za koje se teretio, odnosno ratni zločin protiv civilnog stanovništva, nečinjenjem, iz člana 142. stav 1. KZSFRJ, u vezi sa članom 30. stav 2. KZSFRJ, koji je preuzet na osnovu Zakona o primjeni Krivičnog zakona RBiH i Krivičnog zakona SFRJ.
Optuženi Ramiz Duraković se teretio da je, za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini i u vrijeme oružanog sukoba između Armije Bosne i Hercegovine s jedne strane i Vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine sa druge strane, kao pripadnik 43. Drinske brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine, postupao suprotno pravilima međunarodnog humanitarnog prava na način da je kao komandant 43. Drinske brigade ARBiH, sa stvarnom i efektivnom kontrolom nad pripadnicima II i III bataljona iste brigade, koji su 14.2.1993.godine u okviru akcije pripadnika IBOG-a, u čijem je sastavu bila i 43. Drinska brigada, na položaje Vojske Republike Srpske na lokalitetu Pisanica, općina Čajniče, i na selo Šapiće, općina Čajniče, u kojem selu nije bilo vojnih ciljeva, kojom prilikom su pripadnici III bataljona 43. Drinske brigade u selu Šapići ubili jednog a ranili dva civila, te zapalili dvije kuće, pa iako je imao informacije o zločinu s obzirom da je za vrijeme akcije faktički bio u blizini mjesta gdje su se desili zločini i imao stalnu vezu s komandantom III bataljona, te izdao usmenu naredbu za povlačenje pripadnika II i III bataljona u pravcu Goražda, kao komandant brigade koji je bio u poziciji da poduzme mjere oko ispitivanja okolnosti pod kojima je došlo do zločina u selu Šapići, propustio da poduzme nužne i razumne mjere kako bi počinioci zločina bili kažnjeni.
Po ocjeni Apelacionog vijeća, bez konkretnog, posrednog ili neposrednog dokaza da je optuženi imao saznanje o zločinu, što je jedan od elemenata komandne odgovornosti po kojoj se optuženi tereti, sama činjenica da je funkcionisala radio veza nije dovoljna za zaključak suda, van razumne sumnje, da je optuženi imao informaciju o zločinu, te da je propustio da preduzme nužne i razumne mjere kako bi počinioci zločina bili kažnjeni. Vijeće je zbog navedenog, shodno načelu in dubio pro reo, optuženog usljed nedostatka dokaza oslobodilo od optužbe.
Protiv drugostepene presude žalba nije dozvoljena.
Istovremeno, u istom predmetu, Sud je 28.5.2026. donio rješenje kojim je optuženom Ramizu Durakoviću ukinut pritvor, određen ranijim rješenjem ovog Suda, te je optuženi pušten na slobodu.